Nezavisno novinarstvo je kiseonik svakog društva i svaka pobjeda nezavisnog novinara, koja se ogleda u ispravljanju društvenih anomalija, znači još jednu dobijenu bitku u borbi da ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život. To je poručila Slavica Jovanović, supruga ubijenog direktora i glavnog i odgovornog urednika „Dana” Duška Jovanovića i direktorica Fondacije „Duško Jovanović” na jučerašnjoj dodjeli nagrada za istraživačko novinarstvo.

Prvu nagradu Fondacije „Duško Jovanović” dobio je novinar Azhar Kalamujić iz Sarajeva za tekst „Sutkinja Fazlagić raskućila žrtve holokausta”. Druga nagrada pripala je Azri Omerović i Avdu Avdiću iz Sarajeva za istraživanje „Za 17 dana stekli smo diplomu srednje medicinske škole”. Treća nagrada pripala je novinaru iz Podgorice Jovanu Nikitoviću za serijal tekstova o krađi eksponata iz Narodnog muzeja Crne Gore.

Na konkurs Fondacije je stigao 31 rad, od kojih je jedan dostavljen sa zakašnjenjem, a za drugi nije dopunjena dokumentacija, pa je žiri razmatrao 29 pristiglih prijava novinara iz država regiona.

Jovanovićeva je okupljenim zvanicama zahvalila što, kako je rekla, svojim prisustvom ne dozvoljavaju da se zaboravi ime jedinog ubijenog novinara u Crnoj Gori – ime Duška Jovanovića.

– „Velike misli ne nastaju toliko od velikog uma koliko od velikog osjećanja”, rekao je Dostojevski. Suština i nije u velikim mislima već u velikim ljubavima. Kad se spoje i jedno i drugo dobija se moć. A moć je istraživanje, radoznalost u svim segmentima života. Moć je, između ostalog, kada poštujete i sebe i druge – rekla je Jovanovićeva u svom govoru.

Komentarišući nagrađene novinarske priče, Jovanovićeva se zapitala kakav je to narod koji ne poštuje svoju kulturnu baštinu.

– Trećenagrađeni rad govori o nestanku eksponata iz Muzeja Crne Gore. U poslednjih nekoliko decenija ukradeno je oko 14.500 eksponata. Kao dijete sam se igrala u blizini Narodnog muzeja. Krovne muzejske institucije u kojoj se čuva nacionalno blago od najvećeg duhovnog, ali i materijalnog značaja. Moja porodična kuća na Cetinju nalazi se pored muzeja. Činilo mi se da sam princeza samim udisanjem vazduha koji miriše na duh naših slavnih predaka. Poznavala sam svaki pedalj te moćne zgrade, voljela je i volim svim srcem. A onda vam neko ukrade dio djetinjstva. Ukrade vam identitet. Pa vam onda oduzme i dio mladosti. Drugima oduzme život. Je li zaista potrebno pucati u nekoga da ga ubijete – zapitala je ona.

Ne cijeneći svoju istoriju – svoju prošlost, kako je upozorila, pokrali ste i budućnost generacijama koje dolaze.

– A pritom su oni, koji su generacije ispred nas ostavili bez slavne prošlosti, veći Crnogorci od vas ili od mene. Naravno da nijesu i nikada neće biti. Iza velikih država i nacija stoji kultura. Čestitam novinaru „Pobjede” Jovanu Nikitoviću na zasluženo osvojenom trećem mjestu. Naizgled lagani tekst je zapravo ogroman trud i napor i iznad svega veliko strpljenje da se u moru papira potraži naša savjest – poručila je ona.

Jovanovićeva je objasnila da je drugoplasirani rad, čiji su autori Azra Omerović i Avdo Avdić, klasičan primjer kako se radi istraživačka priča.

– Veoma hrabro, odvažno, znalački, ali, moram primijetiti, i mangupski, došli su do istine do koje institucije neće i ne žele. Azra Omerović je diplomu srednje medicinske škole dobila za dvije sedmice. Prodaja srednjoškolskih i fakultetskih diploma javna je tajna u BiH, a oni su otkrili da validnu srednjoškolsku diplomu određenog smjera i stepena možete kupiti od 1.500 do 5.000 eura, a fakultetske diplome za 9.000 eura. Svi podaci kojima su raspolagali novinari „Žurnala” bili su dostupni državnom tužilaštvu. Bez obzira na tu činjenicu, Tužilaštvo BiH donijelo je naredbu o nesprovođenju istrage protiv škola koje prodaju diplome po BiH – objasnila je Jovanovićeva.

Ona je kazala da divljenje zavređuje to što je Azra Omerović ušla unutar kriminalne organizacije, kako bi svoje istraživanje obavila na najprofesionalniji način.

– Radi zaštite svojih izvora tokom istrage novinari su prekinuli kontakt sa izvorom, jer je očekivano glavni cilj tužilaštva bio da se otkriju izvori informacija kako bi se protiv istih pokrenula istraga zbog dostavljanja tajnih podataka. Pardoks je, naravno, veći što je više saslušavana novinarka kako bi se otkrili njeni izvori nego akteri ove kriminalne organizacije, što je potpuno očekivano, kada su predstavnici institucija dio nje – kazala je ona.

Jovanovićeva je naglasila da živimo u državi i regionu u kojem ne manjka afera, korupcije, kriminala, nepotizma.

– Neko bi rekao, idealna podloga za novinarski posao. Nažalost, predug je ovdje put od novinarskog teksta do optuženičke klupe. Akteri nečasnih i protivzakonitih radnji uglavnom bivaju abolirani, nerijetko i nagrađeni napredovanjem u službi za svoje činjenje i nečinjenje – što u potpunosti korespondira sa današnjom naslovnom stranom „Dana”. A prodavac diplome slobodan je čovjek i uz to prima platu iz federalnog budžeta. Dok direktor ustanove u kojoj je dotični zaposlen kaže da mu ne može dati otkaz na osnovu kuloarskih priča. Čudno kako se za sve mutne radnje daju ista obrazloženja. Čestitke hrabroj i odvažnoj Azri Omerović i Avdu Avdiću – poručila je direktorica Fondacije „Duško Jovanović”.

Govoreći o prvoplasiranoj priči – „Sutkinja Fazlagić raskućila žrtve holokausta”, Jovanovićeva je objasnila da se suština istraživanja odnosi na to da je sudija Opštinskog suda u Sarajevu nezakonito na sebe, svoje srodnike i poznanike preknjižila nekretnine vrijedne oko četiri miliona eura.

– Kuće, poslovni prostori sarajevskih Jevreja stradalih u holokaustu preknjiženi su na nove vlasnike, zahvaljujući nezakonitim presudama sudije koja je na isti način i sama prisvojila na sebe dvije nekretnine u najužem centru Sarajeva. Ona je fingirala sudske sporove u kojima je suočavala i mrtve osobe. Pomagali su joj, naravno, druge sudije, advokati, notari, sudski i opštinski službenici. Ono što je veoma bitno jeste da je većina osoba na koje su proknjižene nekretnine povezano sa organizovanom kriminalnom grupom Alije Delimustafića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova BiH. Tako je sudija u svojoj sudnici dijelila pravdu i živima i mrtvima. U njenoj sudnici su se godinama odvijali lažni imovinski sporovi u kojima su ponekad i tužioci i tuženi bili stanovnici onoga svijeta. Bez obzira na okolnosti, rezultat je uvijek bio isti – nekretnine pokojnika su na kraju izrežiranih procesa postajale vlasništvo sudije Fazlagić, njenih srodnika ili poznanika – objasnila je Jovanovićeva.

Zapitala je i ima li većeg blagostanja jedne države od vjerovanja njenih građana u institucije sistema.

– U jednom trenutku sam sudbine žrtava holokausta i sudije Fazlagić poistovjetila sa svojom životnom pričom, naravno u dijelu koju se odnosi na pojedince i institucije, ali i pojedine prvake političkih partija koji su se vrlo ciljano, smišljeno, nečasno, a iznad svega neljudski, pokušali poigrati, zaista samo pokušali poigrati, sjenama mog supruga, mnome i mojom porodicom zarad istog onog cilja zarad kojeg se i sudija Fazlagić poigrala žrtvama holokausta – rekla je ona.

Jovanovićeva je naglasila da je iza svih ovih nagrađenih priča novac jedini standard koji su postavili oni koji su se ogriješili o zakon, kojim su, kako je kazala, pokušali urušiti sve ljudske vrline i ideale.

– Novac i moć su za njih jedina magija. Za mene i moju porodicu magija i moć imaju posve drugačije značenje. One su u nama, nikako ne oko nas. Zato Fondacija i postoji – poručila je Jovanovićeva.

Jovanovićeva je istakla da bi na pitanje – šta je teže nego biti novinar u Crnoj Gori, odgovor mogao da glasi – teže je biti nezavisni novinar...

– Samo takve Fondacija nagrađuje – zaključila je ona.

Glavni i odgovorni urednik „Dana” Mladen Milutinović izjavio je da se o preranom odlasku Duška Jovanovića premalo saznalo od onih koji bi, kako je rekao, trebalo da nam daju odgovore zašto i zbog čega je ubijen. Upozorio je da je zid ćutanja sve veći, a da odgovornosti nema.

– Međutim, zahvaljujući veoma napornom i predanom radu njegove supruge Slavice, uz koju odrasta i njihov sin Vojin, koji nije uspio da upozna i zapamti svog oca, tako i kolektiv redakcije „Dana”, kao i profesionalnim medijima, te pojedinim političkim strukturama, NVO, pojedincima, brojnim građanima, jednostavno njegova žrtva se neće tako lako zaboraviti. Mogao bih mnogo govoriti šta je bilo u ovih 15 godina, ali u ovom trenutku od ključne važnosti je otkrivanje svih detalja, kao i odgovornosti vezanih za misteriozni nestanak službene zabilježbe, u kojoj je Damir Mandić detaljno opisao zločin, zatim saslušanja potencijalno zaštićenog svjedoka u ovom slučaju, te detaljno ispitivanje svih koji su učestvovali u policijskom, tužilačkom i sudskom procesuiranju ovog slučaja. Svim ovim bavila se i Komisija za ispitivanje slučajeva napada na novinare i krajem prošle godine sačinila detaljan izvještaj – rekao je Milutinović.

Kako je istakao, ohrabruje mogući nagovještaj da bi, kao i u sličnim predmetima, relevantne istražne službe, poput FBI ili neke druge u regionu, mogle doprinijeti saznanjima o potencijalnim izvršiocima i nalogodavcima ovog gnusnog zločina.

– Ostaje nam da i dalje predano radimo na tome – poručio je on.

Pomoćnik glavnog i odgovornog urednika „Dana“ i predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare Nikola Marković istakao je da je mnogo novinara u Crnoj Gori koji su ostavili trag u svojoj profesiji svojom riječju, svojim tekstovima, ali je samo jedan koji je ostavio trag i svojim tekstovima i svojim životom.

– To je Duško Jovanović, glavni i odgovorni urednik „Dana“. Zato je ovo sjećanje na Duška i stravični zločin koji je nad njim počinjen i prilika da dignemo glas protiv napada na sve naše kolege, a njih je 85 u Crnoj Gori, koji su zbog svog rada pretrpjeli napade, pokušaje ubistva ili im je paljena imovina – rekao je Marković.

On je objasnio da je ambicija Fondacije „Duško Jovanović“ i „Dana“ kad su raspisivali ovu nagradu bila da motivišu kolege ovim priznanjem da se bave istraživačkim novinarstvom i da pišu što bolje tekstove.

– Računali smo da ćemo na taj način izgrađivati i sami sebe, da ćemo na taj način uspjeti da postignemo da „Dan“ bude što bolji i kvalitetniji. Da li smo u tome uspjeli, nije na nama da sudimo, ali vjerujemo da smo na pravom putu – kazao je Marković.

Svečanoj dodjeli nagrada prisustvovali su predstavnici diplomatskog kora, crkava i vjerskih zajednica, poliitčkih partija, medija, NVO...

A.O.

---

Odlučivale nijanse
Direktorica Fondacije „Duško Jovanović“ Slavica Jovanović kazala je da na konkurs pristiglo još istraživačkih novinarskih tekstova koji su zasluživali da budu nagrađeni.

– Nažalost, Fondacija dodjeljuje samo tri nagrade. Odlučile su nijanse. Koliko god radova da nagradimo, uvijek ostaje žal zbog onihkoje smo zaista željeli da nagradimo, ali nijesmo imali mogućnosti. Postoji jedna specifičnost ovog konkursa, a tiče se novinara dnevnih novina „Dan“, zato se sada njima lično i obraćam. Da biste dobili nagradu, vaš rad mora biti daleko bolji od ostalih. Na to vas obavezuje ime vašeg mrtvog urednika Duška Jovanovića. Iako smo imali težak zadatak, moram reći da sam veoma zadovoljna kvalitetom prispjelih radova, u šta ćete imati priliku i sami da se uvjerite. Svi radovi će, kao i do sada, biti objavljeni u dnevnim novinama „Dan“ – rekla je Jovanovićeva.



”Slavica Jovanović je okupljenim zvanicama zahvalila što svojim prisustvom ne dozvoljavaju da se zaboravi ime jedinog ubijenog novinara u Crnoj Gori – Duška Jovanovića


Kalamujić: Čast mi je što sam dobio ovo priznanje
Laureat ovogodišnje nagrade Fondacije „Duško Jovanović” Azhar Kalamujić istakao je da mu je čast što je dobio priznanje koje nosi ime ubijenog glavnog i odgovornog urednika „Dana”, navodeći da je za njega konkurisao i prije par godina.
– Kada sam vidio u kakvu sam konkurenciju upao, na kraju sam bio srećan što je moj rad objavljen u publikaciji. Ovog puta sam napisao priču o jednoj organizaciji sudija, advokata i funkcionera koji su nanišanili napuštenu imovinu u Sarajevu, čiji su vlasnici Jevreji koji su stradali u ustaškom progonu. Članovi te organizacije su računali da te nekretnine nemaju naslednike, a jedan od rezultata moje priče je što sam pronašao naslednike i što su oni sada u fazi tužbi protiv Bosne i Hercegovine. Ovu sam priču doživio kao antičku jer se radi o sučeljavanju svjetova, živih i mrtvih ljudi – kazao je Kalamujić.


Ponosni na priču i nagradu
Drugonagrađeni Azra Omerović i Avdo Avdić iz Bosne i Hercegovine, novinari Centra za razvoj medija i analize onlajn magazina „Žurnal”, istakli su da su ponosni na priču koja ih je, uprkos njihovoj želji da ne postanu poznati, ipak lansirala u žižu javnosti.
– Zahvaljujući Azrinoj anonimnosti, mi smo uspjeli da se ubacimo u tu kriminalnu skupinu i snimimo kako kupujemo diplomu za 17 dana. Nisam navikao da dobijam nagrade, ovo mi je prva u životu, tako da mi i te kako znači, pa iako je druga, ja ću je smatrati svojom prvom – kazao je Avdo Avdić.


Razotkrio brojne neregularnosti i zloupotrebe
Trećenagrađeni novinar Jovan Nikitović, zaposlen u dnevniku „Pobjeda”, kazao je da mu je zadovoljstvo što je žiri prepoznao značaj njegove priče koja je iz oblasti kulture, ističući da priznanje doživljava i kao priznanje redakciji i kolegama koji su ga podržavali mjesecima.
– Ovom pričom razotkrivene su brojne neregularnosti, zloupotrebe i velika zapuštenost unutar muzejskih institucija, prvenstveno u Narodnom muzeju kao krovnoj ustanovi koja je zadužena da se stara o našem istorijskom i kulturnom nasleđu. Čini mi se da će ova nagrada dobiti puni smisao ako ove naše priče ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru, ako se pokrene onaj zamajac promjene i dođe do nekog sistema i stvarnosti u kojem ćemo postati svjesni i vjerovati da svako od nas mora snositi odgovornost za učinjeno ili neučinjeno i kada ćemo stvoriti uslove da se ovakvi propusti i zloupotrebe više ne ponavljaju – rekao je Nikitović.